Ove reči napisala je scenarista Pamela Redmond Satran, sa zadovoljstvom, delim sa vama ovaj tekst pun njenih mudrosti…

Svaka žena treba:
– da ima dovoljno sopstvenog novca da bi mogla otići i iznajmiti sebi stan čak, i ako ona to nikad ne poželi, ili joj to nikad neće biti potrebno…
– da ima nešto posebno šta može obući ako iznenada ima razgovor za posao u firmi svojih snova, ili za sastanak svog života koji će se desiti za sat vremena…
– da ima nekoliko mladalačkih grehova o kojima će, sa zadovoljstvom, pričati u starosti…- da ima set odvijača, bežičnu bušilicu i crni čipkani grudnjak…
– da ima jednog prijatelja koji je uvek može razveseliti i onog koji će brisati njene suze…
– da ima bar jedan pristojni komad nameštaja koji je ona kupila sama, a ne nasledila od familije…
– da ima osećaj da ona upravlja svojom sudbinom…
– da zna kako se zaljubiti, a ne izgubiti sebe u ljubavi…
– da zna kako dati otkaz na poslu, napusti muškarca, sporečka se sa prijateljem – a pri tome sačuva dobre odnose sa svima…
– da zna kad da bude uporna, a kad da popusti…
– da zna da ne može promeniti dužinu svojih nogu, širinu svojih kukova, i svoje roditelje…
– da zna da njeno detinjstvo verovatno, nije bilo savršeno, ali odavno je već prošlo…
– da zna šta vredi, i šta ne vredi raditi zbog ljubavi…
– da zna kako živeti samostalno, čak, ako joj se to i ne sviđa…
– da zna u koga može imati poverenja, a u koga – ne i zašto ne treba da shvata to lično…
– da zna gde da ode kad njena duša traži utehu – da li kod drugarice sa flašom vina, ili u kolibu izvan grada…- da zna šta može, i šta ne može uraditi danas, za mesec, za godinu…